Na Nedjelju Muke Gospodnje, 14. travnja 2019., blagoslov maslinovih grančica, procesiju i misno slavlje u porečkoj katedrali predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša.
Bogoslužje Nedjelje Muke Gospodnje i ove je godine započelo blagoslovom maslinovih i palminih grana na središnjem porečkom trgu, Trgu Slobode, ispred crkve Gospe od Anđela gdje je početni dio porečki župni zbor uzveličao otpjevavši pjesmu „Židovska su djeca“.
Okupljeni su potom u procesiji krenuli Dekumanovom ulicom i Ulicom sv. Eleuterija do bazilike gdje je misno slavlje biskup predvodio i suslavlju sa više svećenika. Procesiju su pjevanjem neokatekumenskih pjesama animirali članovi neokatekumenskih zajednica.
Nakon čitanja Muke Gospodnje predvoditelj je izrekao kratku homiliju u kojoj se posebno osvrnuo na likove, koje se, osim Isusa, spominje u čitanju Muke. Promatrajući njihovo ponašanje i mi se trebamo zapitati slijedimo li Isusa u našemu svakodnevnome životu ili ga izdajemo. I danas Isus Krist poziva svakoga od nas da se osobno susretnemo s njime i zapitamo se slijedimo li ga ili ga izdajemo. Istaknuo je postupak institucije, farizeja, koji su pogrešno odlučili o njegovoj osudi jer su postupali nepravedno, gledajući svoje interese. Nisu ga mogli ukrotiti, govorio je istinu unatoč svemu i svima. Bili su to vlastodršci koji žele čuti samo pohvale i povlađivanje, istaknuo je biskup te pozvao okupljene da mole na nakanu dobrih i pravednih upravitelja. Istaknuo je nadalje tri faze kroz koje je prošao Izabrani narod, ali se to može promatrati i kroz tri faze ljudskoga života: faza poslušnosti, faza duhovne sljepoće te faza suda i propasti, posljedica je to samodostatnosti, neposluha i nepoštivanja moralnih principa.
Biskup je pozvao okupljene na molitvu za obitelji, kako bi se duhovno i moralno obnovile te kao takve bile osnova duhovne i moralne obnove naroda. Poželio da Veliki tjedan koji započinje bude svima plodonosan, dobrim djelima i poštenjem.
Na kraju misnoga slavlja jedna od porečkih neokatekumenskih zajednica slikala se zajedno s biskupom kao uspomenu na čin „Redditio symboli“ i simboličnog primanja palmine grane, što obilježava jedan prijelaz na njihovome putu i poziv na daljnje svjedočenje vjere u vlastitome životu.